Spremam materijal za jedan nastup i red je da se prvo predstavim publici.
Slobodno dete u meni piše li piše.
Ređaju se kojekakvi moji poduhvati.
Ali čekaj malo…..
Ja tamo idem sa ciljem, da li da im kažem sve o sebi?
A što da im ne kažem?
Pročitam ti ja sve što sam napisao i shvatim neskromno (ali sasvim istinito) da se ja u svašta nešto razumem.
Sećate se kako sam pominjao da je jedno od mojih interesovanja proučavanje biografija raznih ljudi iz istorije.
Znate li da je Vinston Čerčil ”smirivao živce” zidanjem.
Oko svoje kuće sazidao je svojeručno zid viši od dva metra koji i danas stoji.
O Miki Alasu da i ne govorimo, za njega znate.
Pa ne očekujete valjda da u vremenu ogromnih mogućnosti čovek radi čitavog života istu stvar?
Ne kažem da je to loše ali ima i nas koji bismo da se krećemo, da imamo dinamičan život.
Ja sam najveće probleme na koje sam nailazio rešavao ili trčeći ili baveći se nekim od zanata koje znam.
To je kao kad znate još neki jezik pa razumete malo bolje šta se dešava a možete i da učestvujete.
Znanje i veština su jezik života kroz koji se čovek izražava i kroz koji kazuje sebe vaseljeni.
#otkoucise i izrazi se, budi sve što želiš da budeš, uhvati život sa obe ruke.
